IN MEMORIAM

Danijel Kalanj - Bucko

Danijel Kalanj - Bucko

Nažalost, velike nesreče i tragedije nisu mimoišle ni novočičke sportaše. Vrlo mladi stradali su nogometaši Ivan Zobić, Božo Kraljić i Zoran Vrhovac, a 1995. godine i boksač Danijel Kalanj - Bucko. Bucko nas je napustio u 25 godini, kao prvak Hrvatske u teškoj kategoriji i reprezentativac.
Danijel je rođen 26.11.1970. godine u njemačkom gradiću Olpe gdje su mu roditelji radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove. Prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama. U početku bila je dvojba karate ili boks. Uz nagovor Vlade Božića prevagnuo je boks i 1993. godinezapočeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je bio registriran bio je boksački klub ˝Kralj Tomislav˝ iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je službeno startao 17.2.1994. godine. Kasnije je promijenio klub i pristupio boksačkom klubu ˝Leonardo˝ također iz Zagreba. Vlasnik kluba bio je Leonardo Pjetraj, a trener i menađer Željko Golub. U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru, pa je sa 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju.
Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta (na dan) putovati na trening u Zagreb. Do Miroševca kraj Dubrave morao je proći gotovo cijeli grad.
U kartonu BK ˝Kralj Tomislav˝ pronašli smo podatak da je u prvoj godini imao 12 mečeva, a od toga 2 međunarodna. Samo dva puta je poražen. Već smo spomenuli da je startao 17.2.1994. godine. Iste godine već su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi. Zapažen nastup 10.12. te godine u Ptuju gdje je nagrađen zidnim satom. Početkom 1995. godine, točnije 22 siječnja, sudjeluje na ˝Drugom zlatnom grbu˝ u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pehar. Svi sudionici turnira znali su da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa. To je potvrđeno mjesec dana kasnije u Puli, 19.2.1995. gdje Danijel Kalanj - Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji. Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na međunarodnom Grand Prix turniru u češkom gradu Usti na Labi. Osvaja treće mjesto i brončanu medalju.

Danijel je stradao 2.4.1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce. Nesretnim slučajem pogodio ga je metak iz pištolja nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze. Te noči vratio se je s internacionalnog turnira kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije pozdravio ni roditelje koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na svjetskom prvenstvu u Berlinu.
Već iste godine kad je stradao, na dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanja - Bucka.

Osim boksom Danijel nas je zadužio i u domovinskom ratu. Učesnik je od listopada 1991. godine. Prije toga bio je pripadnik Narodne zaštite i u pričuvnom sastavu policije. Borio se je u Njemcima i u Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru. Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade iz koje odlazi u vojnu policiju u sastav 67. bojne. Zanimljivo, bojna je osnovana na Buckov rođendan 26.11.1991. Bio je i član antiterorističke jedinice i sudjelovao u borbama na Maslenici. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990 - 1992 i Spomenice 67. bojne. Na prvim vojnim sportskim igrama u Karlovcu igrao je rukomet.

 

  © 2010 BK Danijel Kalanj